II. KOLOKVIJ, kolegij "Suvremeni mediji u nastavi književnosti", Učitelji, 2. godina (14.1.2021, 14:30 - 16 h)

[Vesna Srnic]

OBJASNITE RAZLIKU IZMEĐU MEMORIJE U LINGVISTIČKOM NARATIVU (KNJIŽEVNOSTI) I MEMORIJE U NARATIVU MULTIMEDIJSKE UMJETNOSTI.

(Vaš odgovor napišite u tekstu veličine stranice do pola A4 formata. Nije dozvoljeno prepisivanje sadržaja s Interneta, a ukoliko nešto želite citirati, navedite izvor. Nakon predavanja rada, iza 16 h nemate pravo dorađivati ono što ste napisali.)

[Marija Barukčić]

Memorija u lingvističkom narativu je prije svega memorija koja se najviše ostvaruje kroz komunikaciju jer nas sam sadržaj takvih lingvističkog narativa potiče na to da diskutiramo o potonjem, gdje mi osvješćujemo svoje misli i puno bolje pamtimo, učimo slušati jedni druge i tako stječemo još jednu socijalnu vještinu, memorija u narativu multimedijske umjetnosti me asocira na nekakav privid u medijima kojima dajemo prevelik značaj,  sve nam je već "servirano" s ciljem da dobijemo ono što (dalo bi se raspravljati) sami tek moramo otkriti različitim metodama, a našim sposobnostima, ali osvrćući se konkretno na memoriju u narativu multimedijalne umjetnosti upravo različitim metodama, a našim mogućnostima i vještinama multimedijalnom umjetnošću pridonosimo ovom svijetu ako multimedijalnu umjetnost znamo upotrijebiti te ako smo kreativni, možemo stvoriti nešto što će pridonijeti nestanku nepoznatih momenata u našem životu, dati nam iskustvo pogotovo ako je film snimljen prema istinitom događaju, može nas nečemu upoznati te dati neku poučnost u našoj životnoj školi. Dolazimo do toga kakva je te da uistinu može dati svoju bit i korist u smislu u kojem Hansen objašnjava svoju tezu gdje se treba ponekad i povezati sa stvarnošću kroz estetiku i zaključuje da je potrebno "iskustvo rekonceptualizirati kao korelaciju nove materijalne stvarnosti koja nam opet daje nove situacije, doživljaje i različita znanja“, ali pritom ne zanemarujući onu realnu stvarnost. Primjerice tijekom školovanja smatram da je učitelj dužan pronaći put do svakog učenika i kada tražimo kojim materijalima, kojim sadržajima trebamo doći do svakog učenika onda normalno da je velik izazov pred nama, a mediji nam samo pomažu u tome da to lakše premostimo, ali primjerice ako gledamo i strane filmove, posebno engleske vidimo da se u njihovim zajednicama organiziraju različite predstave koje ljudi različitih staleža i djeca zajedno postavljaju i na taj način stječu izravna iskustva o tekstu sa nizom dobrobiti, između ostalog to je izuzetno važno za bogaćenje vokabulara. Na takvom primjeru vidim jednu od svrhu multimedijalne umjetnosti koja nam pomaže i prezentira se u poticanju različitih iskustava tako i onih izravnih koji nam daleko bolje ostaju u pamćenju.