ATOM U MAKROSVEMIRU - posvećeno prof. Novaku

[Tomislav Levak]

ATOM U MAKROSVEMIRU

Čovjek je u svemiru samo sićušno biće,
Osobito kada je Makrosvemir posrijedi.
Tek je djelić puno kompleksnije priče
I često misli da njegov život ne vrijedi.

No, to nije tako! Svaki čovjek je bitan,
Svaka sekunda života, svaki potez koji čini
U svom Mikrosvemiru On određuje ritam,
Onima koji ga cijene nalik je - planini.

Svaki čovjek, dakle, može biti Sunce.
No, može biti i obični zvjezdani prah.
Mnogi to i ostanu, jer za više ih je strah.

Ipak, treba biti oprezan kada loviš vrhunce.
Ne zaslijepiti se u mahnitoj potrazi za zlatom.
Jer, na koncu, svi smo mi ipak samo – atom.
(Tomislav Levak)

Objasnjenje uz pjesmu (ili popularno - sto je pjesnik zelio reci) - ovu pjesmu u Petrarkinom sonetu poslao sam prof. Ninoslavu Novaku kao odgovor na prvi zadatak iz njegova predmeta (oko 20. listopada) na faksu da opisemo filmic o mikrosvemiru i makrosvemiru. Na predavanju mi je rekao da nisam bas normalan... Ili njegovim rjecnikom - ma, nemoj me izgradjivati...
Eto, kome se svidi - svidi, kome ne... Pjesma je autorska, zbilja moja.Kakva jest - da jest.

[Andreja Čičak]

Braaate mili, mi pišemo sastave, on pjesme :P
Al nije loša moram priznati (Vjerojatno dobrom dojmu pridonosi činjenica da je pisana u sonetu koji inače obožavam)- Također rima je tu, sve u svemu, nice job ;)
Ali da, nisi ti baš normalan :D