Violinistički virtuoz Stefan Milenkovich oduševio publiku u osječkom HNK

[Tomislav Levak]

Da je Stefan Milenkovich violinistički virtuoz, znamo već gotovo 30 godina. Da na koncertima voli neposredan kontakt s publikom, također je već poznato. No, da je nekadašnje beogradsko "čudo od djeteta" izraslo u pravog šoumena – e, to je većina Osječana prvi put saznala u nedjelju, 15. studenoga, u krcatom osječkom HNK.
Milenkovich se na sceni pojavio u tamnom odijelu i košulji, s neizbježnom violinom, a s njim je izišla izvrsna zagrebačka pijanistica Srebrenka Poljak, njegova stalna suradnica. HNK, violinist, pijanistica, crni zastor, koncertni klavir... Sve je na početku izgledalo kao tipičan koncert klasične glazbe. Od uobičajene scenografije na sceni je tek malo odudarao tek mikrofon na stalku, jer ozvučenje inače nije nužno za koncerte ove vrste. No, Milenkovich je odmah pokazao koliko mu je taj mikrofon važan. Na samom početku je "probio led" ležernim pozdravljanjem i obraćanjem publici, a u iduća dva sata Osječanima je demonstrirao novi tip svojih koncerata. U glazbenom dijelu redao je sjajna djela N. Paganinina, P. de Sarasatea, P. I. Tchaikovskog i M. Ravela, u kojima je, s odličnom klavirskom pratnjom, pokazao virtuozno umijeće.
Jedan tren "izvlačio"je gotovo nezamislive visoke tonove, drugi tren minuciozno pogađao i najbrže skladbe, treći put kombinirao pizzicato i sviranje gudalom... Publiku je povremeno ostavljao bez daha, pa su ga pljeskom htjeli prekidati i tamo gdje nije trebalo. On ih je osmijehom i pokretom ruke zaustavljao, a onda nastavljao još brže, još bolje, još virtuoznije... Nakon gotovo svake skladbe, zasluženo, uslijedile su ovacije i uzvici "Bravo!".
No, poseban dio bila je – priča. Između svakoga djela Milenkovich je gotovo neobveznim čavrljanjem opuštao publiku, pričajući o životima skladatelja i kako su pojedine skladbe nestale. Ovako šarmantan i duhovit pristup srušio je sve barijere između umjetnika i posjetitelja, koji su "usput" nešto i naučili. Između ostaloga, doznali su da "đavolji violinist" Paganini svoju nedosegnutu briljantnu tehniku djelomice duguje i bolesti, osteoporozi, i da je volio (zbog efekta) svirati na jednoj žici, te da je genijalni Ravel, jer je bio ispred svoga vremena, čak bio izbačen s pariškog konzervatorija!
"Pitali su me – zašto ovakvi koncerti? Zašto on sada tu nešto priča? Zato što mislim da su završila vremena misterioznih umjetnika, koji su kao jako ozbiljni, sami sebi dovoljni i uopće ne vide publiku. Ovim želim predstaviti drukčije viđenje klasične glazbe i približiti je vama, publici", objasnio je, uz gromoglasan pljesak.
Na samom kraju, Milenkovich je pola sata – odgovarao na pitanja iz publike! Tako smo doznali da je najskuplja violina na kojoj je svirao bila vrijedna čak osam milijuna dolara (!), da sada svira na violini "koja je vodootporna i s njom može čak i na plažu", da mu je najdraži skladatelj J. S. Bach, da je kao mlađi vježbao punih osam sati, "a sada je već stariji, brzo se umori pa se izvlači na iskustvo"...
Na koncertu je bilo dosta poznatih Osječana, među kojima i gradonačelnik Krešimir Bubalo sa suprugom. Organizatori iz Agencije Koncert Milenkovichu su na sceni poklonili monografiju Osijeka, a predsjednički kandidat SDP-a, Ivo Josipović, pod čijim se pokroviteljstvom koncert i održao, uručio mu je zbirku skladbi hrvatskih skladatelja. Među njima, neskromno, bila je i jedna Josipovićeva, sa čijom su zaigranom izvedbom, točnije nadahnutom poluimprovizacijom, Milenkovich i simpatična pijanistica Poljak, i okončali sjajnu i neobičnu večer.