Novi medijski žanrovi
Američki medijski blues
AMERIČKI MEDIJSKI BLUES – DARIO TOPIĆ
Pročitavši ovu knjigu, shvatila sam da je to vrlo dobro dodatno štivo za naš studij, jer daje pregled američkog medijskog tržišta tijekom devedesetih godina (20. stoljeća).
Ono što je zaključak zapravo nije ništa novo ili nepoznato. Američki postulat u svim segmentima jest profit. Pa onda i jeste jasno da su i mediji (u knjizi govori o tradicionalnim medijima, tisak, radio i televizija) organizirani poput svake druge tvrtke. Po kapitalističkim uzancama potražnje, prodaje i profita. Onaj medij koji ima najveći broj konzumenata i ostvaruje dobit, taj medij je uspješan.
Na zanimljiv i koloritan način, autor nas vodi kroz svakodnevne situacije, pojašnjavajući detaljnije američki medijski recept uspjeha. U isto vrijeme, dotiče se i surove socijalne problematike, koja se odvija na ulicama ispred velikih studija u kojima nastaju i nestaju zvijezde (stars), koje zapravo ne primjećuju taj svijet, tu realnost, nego dobrovoljno sudjeluju u stvaranju neke druge stvarnosti koja se kroz različite medije predstavlja javnosti i takva izmišljena stvarnost zapravo i predstavlja paravan za ovu pravu stvarnost. I takva „izmišljena“ stvarnost jeste „prava“ dok je zanimljiva, privlači milijune gledatelja i stvara dobit. Kada se jednom istroši, kreativni umovi smislit će novu „pravu“ stvarnost, koja će i opet donositi dobit i tako zapravo već niz desetljeća, nove „prave“ stvarnosti, kao Perpetum mobile, stvaraju dobit.
A dobit je ta koja diktira što je sadržaj. Ne gledatelji, slušatelji ili pak čitatelji. Oni su zapravo rezultat nametnutih želja, interesa i dakako, stvarnosti.
„Osnovna funkcija i cilj svih američkih televizija je proizvodnja novca, a tek uz to eventualno ide primjerice informiranje, zabava ili obrazovanje.“ Dr. C. Sterling, televizijski teoretičar s George Washington University.
Pročitavši ovu knjigu, shvatila sam da je to vrlo dobro dodatno štivo za naš studij, jer daje pregled američkog medijskog tržišta tijekom devedesetih godina (20. stoljeća).
Ono što je zaključak zapravo nije ništa novo ili nepoznato. Američki postulat u svim segmentima jest profit. Pa onda i jeste jasno da su i mediji (u knjizi govori o tradicionalnim medijima, tisak, radio i televizija) organizirani poput svake druge tvrtke. Po kapitalističkim uzancama potražnje, prodaje i profita. Onaj medij koji ima najveći broj konzumenata i ostvaruje dobit, taj medij je uspješan.
Na zanimljiv i koloritan način, autor nas vodi kroz svakodnevne situacije, pojašnjavajući detaljnije američki medijski recept uspjeha. U isto vrijeme, dotiče se i surove socijalne problematike, koja se odvija na ulicama ispred velikih studija u kojima nastaju i nestaju zvijezde (stars), koje zapravo ne primjećuju taj svijet, tu realnost, nego dobrovoljno sudjeluju u stvaranju neke druge stvarnosti koja se kroz različite medije predstavlja javnosti i takva izmišljena stvarnost zapravo i predstavlja paravan za ovu pravu stvarnost. I takva „izmišljena“ stvarnost jeste „prava“ dok je zanimljiva, privlači milijune gledatelja i stvara dobit. Kada se jednom istroši, kreativni umovi smislit će novu „pravu“ stvarnost, koja će i opet donositi dobit i tako zapravo već niz desetljeća, nove „prave“ stvarnosti, kao Perpetum mobile, stvaraju dobit.
A dobit je ta koja diktira što je sadržaj. Ne gledatelji, slušatelji ili pak čitatelji. Oni su zapravo rezultat nametnutih želja, interesa i dakako, stvarnosti.
„Osnovna funkcija i cilj svih američkih televizija je proizvodnja novca, a tek uz to eventualno ide primjerice informiranje, zabava ili obrazovanje.“ Dr. C. Sterling, televizijski teoretičar s George Washington University.
Views: 79
Add a Comment
About
© 2024 Created by Vesna Srnic.
Powered by
You need to be a member of Kulturologija to add comments!
Join Kulturologija